Duhovna filozofija
Svemir, koji je relativna istina, jest proizvod misaonih valova Brahme koji je apsolutna istina. Brahma je cjelina Shive (Svijesti) i Shakti (Djelatnog Načela). Brahma je iznad vremena, prostora i osobe. Jednim svojim dijelom On je poprimio oblik ovog svemira čiji dio smo svi mi i igramo ulogu koju nam je On dodijelio. Svijest se postupno pokrućuje, preko Kozmičkog Uma, do razine krute tvari na kozmičkoj razini, a nakon toga napreduje od krute tvari, preko pojedinačnog uma, prema najistančanijem obliku na pojedinačnoj razini. Na taj način nastaje raznolikost živih i neživih bića svemira.
Svako biće u ovom svemiru posjeduje svoju dharmu. Dharma se može podijeliti u dvije glavne grana: svábhávika dharmu i bhágavata dharmu. Svábhávika dharma sastoji se od četiri čimbenika: jedenje, spavanje, preživljavanje i razmnožavanje. Bhágavata dharma ili mánava dharma (ljudska dharma) jest "dharma dostizanja Najvišeg" i sastoji se od četiri čimbenika, ali četvrti čimbenik je zapravo posljedica prvih triju. To su: načelo širenja, načelo potpunog predavanja Parama Puruśi, nesebično služenje Parama Puruśi i Njegovoj tvorevini i konačni zaklon u Parama Puruśi. Ljudi za razliku od nižih bića imaju mogućnost raditi dharma sádhanu, tj. imaju mogućnost spoznati Brahmu i postati jedno s Njime. Bića na nižem stupnju razvoja od ljudi tu će mogućnost dobiti tek kada dosegnu viši stupanj razvoja (u jednom od svojih sljedećih života). Dharma znači "urođeno svojstvo" i stoga je dužnost svakog čovjeka raditi dharma sádhanu. Ljudi koji tako ne čine ne zaslužuju da se nazivaju ljudima i svi koji tako ne čine i djeluju protiv dharme udaljavaju se od Njega. Raditi dharma sádhanu istinski je duh tantre, a gdje je prisutna dharma, tu je prisutna i pobjeda.
"Koliko god bila snažna želja za materijalnim dobrima, ona ne mogu zadovoljiti glad ljudskog uma jer je u njegovoj prirodi da uvijek teži za bezgraničnom srećom. Oni koji teže za bogatstvom i ugledom ne mogu biti sretni ukoliko ih ne posjeduju u neograničenim količinama. Međutim, budući da je svijet sam po sebi konačan, kako stvari u njemu mogu biti beskonačne? Nemoguće je posjedovati stvari u neograničenim količinama. Dakle, svjetovna posjedovanja, pa makar značila posjedovanje čitave kugle zemaljske, nisu bezgranična i vječna. Što je onda toliko vječno i bezgranično da čovjeku može pružiti bezgraničnu sreću? Samo Najviša Svijest (Parama Puruśa) vječna je i bezgranična. Potpuna spoznaja Najviše Svijesti jedini je izvor bezgranične sreće. Ustvari, iza neizmjernog mnoštva želja za svjetovnim zadovoljstvima krije se želja za potpunom samospoznajom. To znači da je dostizanje Brahme usađeno u samu čovjekovu prirodu."
Shrii Shrii Ánandamúrti
